Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) je treća generacija evropskih sporazuma ponuđena isključivo zemljama zapadnog Balkana, u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum se potpisuje na neodređeno vrijeme s ciljem doprinosa ekonomskoj i političkoj stabilnosti Bosne i Hercegovine. Države koje su postale članice petim proširenjem Evropske unije su potpisale Sporazume o pridruživanju (tzv. Evropske sporazume). Osnovna razlika između dva spomenuta sporazuma je u sadržaju „evolutivne klauzule“ u SSP-u i naglašavanju regionalne saradnje na Zapadnom Balkanu.
Potpisivanjem Sporazuma, Bosna i Hercegovina je zahvaljujući „evolutivnoj klauzuli“ potvrdila status zemlje potencijalne kandidatkinje. To je mnogo više nego što su zemlje potpisnice Evropskog sporazuma dobile u pogledu daljnjeg pristupanja EU. Druga razlika se ogleda u regionalnoj saradnji, gdje se zemlja potpisnica obavezuje da će potpisati bilateralne ugovore/sporazume sa zemljama Procesa stabilizacije i pridruživanja i zemljama kandidatkinjama.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je „mještovitog“ karaktera, što znači da su za područja saradnje dijelom odgovorne zemlje članice, a dijelom Evropska unija. SSP na odgovarajući način uređuje odnose Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom u sva tri stuba Unije (Evropska zajednica: ekonomske politike i unutrašnje tržište, Zajednička vanjska i sigurnosna politika i Pravosuđe i unutrašnji poslovi).
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sastoji se od 10 glava:
- Opći principi;
 - Politički dijalog;
 - Regionalna saradnja;
 - Slobodno kretanje robe;
 - Kretanje radnika, poslovno nastanjivanje, pružanje usluga, kretanje kapitala;
 - Usklađivanje prava, provođenje prava i pravila konkurencije;
 - Pravda, sloboda i sigurnost;
 - Politike saradnje;
 - Finansijska saradnja;
 - Institucionalne, opće i završne odredbe.
 

