BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U ŽIVINICAMA
Broj: 33 0 Rs 079074 23 Rs 2
Živinice, 29.09.2023. godine
Općinski sud u Živinicama, sudija Luciji Tadić u pravnoj stvari tužitelja A.I. iz Ž., ul. ... i I.S. iz Ž., ul. ..., oba zastupani po Šarkinović Mirjani, advokatu iz Tuzle, protiv protivnika predlagača „Omega“ d.o.o. Živinice, ul. II krajiška br.23 , zastupana po Božanović Mirsadi i Gajić Tatjani, advokatima ZAK M.Božanović-T.Gajić iz Tuzle, radi poništenja odluke i isplati plate, vrijednost spora 81.000,00 KM nakon održane i zaključene glavne rasprave 13.09.2023.godine u prisustvu punomoćnika stranaka, donio je dana 29.09.2023. godine sljedeću
Presudu
I
Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine, nastupanjem raskidnog uslova dana 05.07.2018. godine shodno članu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine.
Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine, nastupanjem raskidnog uslova dana 05.07.2018. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine.
II
Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate kako slijedi:
I - Tužitelju A.I. isplati ukupan iznos od 16.086,24 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja A.I., u ukupnom iznosu od 5.362,08 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
II - Tužitelju I.S. isplati ukupan iznos od 15.489,40 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja I.S., u ukupnom iznosu od 5.163,13 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“
III
Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto plata izvršnim direktorima, i to:
IV
Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja za 2017. godinu u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, i to svakom od tužitelja iznos od po 38.466,25 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. “
VII
Obavezuje se tuženi da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 11.193,00 KM u roku 15 dana od dana prijema presude.
VIII
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 114,72 KM.
Obrazloženje
Tužitleji su 21.09.2018. godine, podnijeli tužbu protiv tužene radi poništenja odluke tužene i to: Rješenje Generalnog direktora "Omega" doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine sa prestankom radnog odnosa sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, Rješenje Generalnog direktora "Omega" doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018. kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine sa prestankom radnog odnosa sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, te se navedena Rješenja stavljaju van snage, kao i da se utvrdi da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine shodno Elanu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine kao i Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 Od 19.10.2016. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine. Prema navedenom tužbenom zahtjevu tužitelji su postavili i tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi "Omega" d.o.o.Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate u iznosima od po 4.500,00 KM mjesečno za svaki mjesec po dospijeću istog, a u suprotnom da se obavezuje platiti navedene dospjele iznose odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og u mjesecu za naknadu dospjelu za prethodni mjesec, kao i da se obaveže tužena "Omega" d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. Stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto Plata izvršnim direktorima, što iznosi 139.879,98 KM svakom od tužitelja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.07.2018. godine, pa sve do isplate. Pored navedenih tužbenih zahtjeva tužitelji su postavili i zahtjev kojim straže da se obaveže tuženi "Omega" d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, svakom od tužitelja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate kao i da se tužena obaveže da tužiteljima na ime nezakonito umanjenog iznosa plate u mjesecu junu 2018. godine isplati tužitelju A.I. iznos od 272,06 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2018. godine pa do dana konačne isplate, a tužitelju I.S. iznos od 273,23 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2018. godine pa do dana konačne isplate te da tužena namiro troškove postupka tužiteljima. U činjeničnim navodima tužbe, kao i navodima datih tokom postupka, tužitelji su naveli da su osporene odluke o otkazu Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju nezakonite, a iz razloga što su donesen od strane direktora, a ne Skupštine društva u skladu sa čl. 55 .stav 6. Statuta „Omega„ doo Živinice. Nezakonitost osporene odluke tužitelju vide u nedostatku valjanog obrazloženja odluke o otkazu predmetnih ugovora tužitelja, odnosno da u momentu donošenja osporene odluke nisu bili ispunjeni uvjeti propisani čl. 62. Statuta tužene nit je proveden prethodni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje se tužiteljima kao izvršnim direktorima stavljaju na teret to jest da su sa generalnim direktorom E.DŽ., svojim nezakonitim postupanjem pričinili štetu društvu i članovima društva na način da su skrivali dokumentaciju od društva, nisi izvještavali članove društva, odnosno upravu društva. Tužitelji su u tužbi istakli da zaključenje dva ugovora br. OPU-IP-303/2016 OD 27.07.2016.godine i br. OPU-OV-1892/2017 od 09.03.2017.godine kojim je društvo kupilo vlastite udjele u procentu od 32,6316 % i 9,7895 % , a koji se njima stavljaju na teret kao štetni ugovori za tuženi, nisu zaključenu i vrijeme njihovog mandata. Naime Ugovor koji je zaključen 27.07.2016. godine je zaključen prije zaključenih ugovora sa tužiteljima od 19.10.2016.godine, a za drugi ugovor navode da tuženi ničim nisu dokazali navode da je ugovor štetan po tuženu jer je uprava tuže protivno zakoni i bez odluke članova tužene, odnosno Skupštine ovlastila punomoćnike da u ime tužene učestvuje u radu i glasanju na više Skupština što je za posljedicu imalo više sudskih postupaka po tužbama članova tužene i štete tuženoj i udjelničarima tužene. Tužitelji navode da u situaciji da su bile nezakonite radnje i nezakonito izvršen prijenos udjela isti ne bi mogli biti registrovani pri nadležnim institucijama, niti bi Skupština bila održana i odluke donešene. U vezi terećenja tužene da tužitelji nisu spriječili nezakonitu isplatu posebne nagrade za sebe i druge članove uprave, tužitelji ističu da je Skupština društva usvojila i revizorski i finansijski izvještaj o poslovanju tužene, pa tek nakon usvajanja izvještaja da je donešena odluka o isplati bonusa po završnom računu za 2016.godinu. Tužitelji smatraju da je osporenim odlukama povrijeđen i čl. 52. Zakona o radu obzirom da je tužiteljima odobren godišnji odmor od 23. dana i to za A.I. u periodu od 29.06.2018.godinu do 27.07.2018.g. pa da stoga istom nije mogao prestati radni odnos prije 27.07.2018.godine pa ostaje obaveza tužene da tužitelju isplati dio neiskorištenog godišnjeg odmora od 05.07.2018.godine do 27.07.2018.godine. U odnosu na tužitelja I.S. ta obaveza tužene bi se odnosila za period od 05.07.2018. godine do 23.07. 2018.godine. Tužitelji ne spore da Skupština tužene ima ovlaštenje da donese odluku o raskidu ugovora sa tužiteljima shodno odredbi čl. 14 Statuta tužene, to jeste raskid ugovora sa generalnim direktorom tužene automatski podrazumijeva i raskid ugovora tužiteljima. Pri navodima datih u tužbi punomoćnik tužitelja je ostao i tokom postupka te nakon provedenog vještačenja po vještaku finansijske struke izvršeno je preinačenje tužbenog zahtjeva na način kako je navedeno u izreci. U završnom izlaganju punomoćnik tužitelja je dao svoju analizu dokaznog postupka te na temelju provedenog dokaznog postupka predložio da sud udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja jer smatra da je tokom postupka dokazano da su osporene odluke nezakonite i da tužiteljima pripadaju tražene naknade po tužbenom zahtjevu. U ponovljenom postupku tužitelj je predložio da sud usvoji postavljene tužbeni zahtjeve te da tuženog obaveže da tužiteljima naknadi troškove postupka koji se sastoje i to za prethodni tok prvostepenog postupka do donošenja prvostepene presude od 06.12.2019. godine, a koji se sastoje od naknade za sastav tužbe u visini od 1.059,60 KM (visina prosječne plate uvećana za 20% radi zastupanja dva tužitelja), naknadu za zastupanje tužitelja na pripremnom ročištu održanom dana 15.02.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (prosječna plata od 914,00 KM uvećana za 20%), naknade za sastav odgovora na protivtužbu od 15.03.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (prosječna plata od 914,00 KM uvećana za 20%), naknade za zastupanje na nastavku pripremnog ročišta održanog dana 12.07.2019. godine u iznos od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećani za 20% radi zastupanja drugog klijenta), naknade za zastupanje tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 24.10.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećani za 20% radi zastupanja drugog klijenta, te istog iznosa naknade za zastupanje na ročištu održanom 31.10.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM, uvećano za iznos naknade radi korištenja vlastitog vozila na relaciji Tuzla-Živinice-Tuzla u iznosima od po 28,68 KM (34 km x 2,41 KM x 0,35 = 28,68 KM) za 4 pristupa na ročišta, odnosno ukupno 114,72 KM, a sve shodno odredbama važeće Advokatske tarife, te tužitelji potražuju i naknadu uplaćenu na ime vještačenja u iznosu od 500,00 KM, te troškove nastale u žalbenom postupku i to na ime naknade za sastav žalbe u iznosu od 1.410,00 KM, naknade za sastav odgovora na žalbu tuženog u istom iznosu od 1.410,00 KM, te naknade za zastupanje na današnjem ročištu za glavnu raspravu -13.09.2023. godine u iznosu od 1.514,40 KM (iznos prosječne plate od 1.262,00 KM uvećan za 20% za zastupanje drugog lica u postupku).
U odgovoru na tužbu tužena je putem punomoćnika istakla da osporena rješenja imaju deklaratorni karakter jer su doneseni od strane generalnog direktora tužene u skladu sa čl. 58. st. l . čl. 10. i 15. Statuta tužene, a vezana su za razrješenja generalnog direktora tužene. Osporena rješenja su donešena nakon upisa donosioca pobijanih rješenja u sudski registar, kada je shodno odredbama čl. 4. st. I. tač. 6. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH, prestao da važi menadžerski ugovor generalnog direktora, a time i menadžerski ugovor izvršnom direktoru kada istom prestaje radni odnos kod tužene, a što je konstatovano pobijanim rješenjima. Nadalje, u odgovoru tužena je navela da postoji niz dopisa iz kojih proizilazi brojna nečinjenja tužitelja po zahtjevima osnivača i njihov nejednak pristup i odnos prema osnivačima tužene. U pogledu isplata posebne nagrade, ona je izvršena bez odluke Skupštine tuženog društva, neposredno nakon sjednice Skupštine Društva od 29.06.2017. godine na kojoj je većinom od 64,2015% glasova usvojen finansijski izvještaj i na kojoj je u zapisniku konstatovana najava tužbe protiv te odluke, članova Društva koji su glasali protiv, te da je tužba podnešena i donešena odluka suda kojom je Odluka na osnovu koje izvršena isplata poništena. Nadalje, u odgovoru je istaknuto da tužitelji nisu podnosili niti jedan kvartalni izvještaj o poslovanju niti su prezentirali poslovne planove, što nije činio ni generalni direktor što je sve dovelo da su osnivači izgubili povjerenje generalnog direktora i u tužioce kao izvršne direktore. Prestanak radnog odnosa tužiteljima je utvrđen pobijenim rješenjem u skladu sa odredbom
čl. 16. st. 3. potpisanih Ugovora, a čl. 3 pobijanih rješenja je konstatovano da će isplata naknada štete po ugovoru utvrditi nakon utvrđivanja međusobnih potraživanja tužene i tužilaca, a što nije još uvijek utvrđeno pa da se stoga ne može tužena izjasniti da li je i koliko u obavezi da tužiteljima isplaćuje bilo kakav iznos, zbog čega u cijelosti osporava dio tužbenog zahtjeva. Tokom postupka i u završnom izlaganju punomoćnik tužene je istakla da iz provedenih dokaza ne proizilazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, da ostaju kod navoda datih u odgovoru na tužbu i da predmetni postupak nema elemente radnog spora i da se na iste imaju primijeniti odredbe čl. 27. st.4 Zakona o radu FBiH. U završnom izlaganju su u suštini ponovljeni razlozi donošenja osporenih odluka, a to je:
-da tužitelji tokom mandata nisu podnosili kvartalne izvještaje,
-da nisu obavještavali ostale članove tužene o svojim „osnivačkim odlukama“,
-da je i pored toga što je Skupština tužene 23.12.2017. godine donijela odluku o razrješenju generalnog direktora tužene, a da uprava čiji su članovi tužitelji , nije provela tu odluku i izvršila brisanje u sudskom registru i na taj načini su tužitelji sebi, suprotno volji osnivača tužene, produže svoj mandat za više od šest mjeseci,
-da su tužioci u završnom računu za 2016. godine iskazali nerealnu dobit koji izvještaj je usvojen na Skupštini 29.06.2017. godine ali je isti pravosnažnom presudom br. 32 0 P 311422 17 P OD 18.06.2018. godine poništena i donešena Odluka Skupštine br. 02-764/18 od 10.07.2018.godine kojom jednoglasno nije usvojen finansijski izvještaj za 2016.godinu. Pored navedenog tužena se pozvala i na revizorske izvještaje koji su bili predmet vještačenja. Tužena smatra da je dokazala da su tužitelji načinili štetu tuženoj, te se u završnom izlaganju istakli da je neosnovan tužbeni zahtjev kojim traže isplatu bruto plaća za period 05.07.2018.-05.10.2018.g., da je drugi i treći stav tužbenog zahtjeva neodređene i da sud nije nadležan za odlučivanje jer su takve odluke isključivo u nadležnosti organa tužene, da dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete još nije dospio jer još uvijek nisu regulisana međusobna potraživanja, da su tužioci primili uplatu posebne nagrade za 2016. godinu u iznosu od 26.651,10 KM što je kasnije dokazana kao neosnovano. Pri ovim navodima iz završnog izlaganja u prethodnom postupka u punomoćnik tužene je ostao i tokom ponovljenog postupka, kao i kod postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka za sastava odgovora na tužbu u iznosu od 904,00 KM, za zastupanje po advokatu na pripremnom i odloženom pripremnom ročištu iznose od po 926,00 KM i na ročištu glavnu raspravu iznos od 946,00 KM, sve uvećano za 17% PDV, te naknadu za vještačenje u iznosu od 500 KM, te eventualnu taksu na odgovor na tužbu u iznosu koji sud odredi, kao i troškove zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 13.09.2023.godine u iznosu od 1.262,00 KM uvećano za 17% po osnovu PDV-a.
Tužena je podnijela protivtužbeni zahtjev 15.02.2019. godine kojim je tražila da sud obaveže tužitelje-protivtužene I.S. i A.I. da tuženoj-protivtužitelju isplate iznos od po 26.651,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.07.2017.godine kao dana dospijeća , te naknadi tuženoj-protivtužitelju troškove ovog postupka. Sud je na ročištu 12.07.2019. godine odbio da raspravlja po protivtužbenom zahtjevu i uputio tuženu da pokrene posebnu parnicu. Sud je navedenu odluku donio smatrajući da je svrsishodnije vođenje posebne parnice obzirom na obimnost predmetne parnice, a u skladu sa čl.83. stav 2. ZPP-a FBiH.
Nakon provedenog dokaznog postupka sud je donio Presudu dana 06.12.2019.godine kojom je poništio kao nezakonite odluke tuženog “OMEGA” d.o.o. Živinice i to :Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine i prestaje mu radni odnos sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018. kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine i prestaje mu radni odnos sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, te se navedena Rješenja stavljaju van snage, a stavom dva odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine shodno članu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine kao I da se utvrdi da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine. Stavom III odbio tužbeni zahtjev kojim je traženoi da se obaveže tuženi da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate u ukupnom iznosu od 16.0864, 24 KM, te uplatu doprinosa na pojedinačno dosuđene iznose naknade za platu. Stavom IV odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto plata izvršnim direktorima, a stavom V je također odbijen tužbeni zahjtev kojim je trženo da se obaveže tužena da tužiteljima A.I. i I.S. isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, i to svakom od tužitelja iznos od po 38.466,25 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Stavom VI je usvojen tužbeni zahtj4ev I obavezana tužena da tužiteljima na ime nezakonito umanjenog iznosa plate u mjesecu junu 2018. godine isplati naknadu. Odlučeno je da svaka strana snosi svije troškove postupka.
Po uloženim žalbama Kantonalni sud u Tuzli je Presudm br: 33 0 P 079074 20 Gž od 17.03.2023. godine žalbu tužitelja uvažio, a žalba tuženog djelimično uvažio tako da je prvostepena presuda potvrdio u stavi I, a ukinuo u stavu u stavu II, III. IV, V i VII izreke, te predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu. U svojoj odluci Kantonalni sud Tuzli je ukazao da je propušteno cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva iz stava II izreke kako sa aspekta odredaba člana 54. ZPP, koje sadrže regulativu tužbe za utvrđenje, tako i sa aspekta odredaba relevantnog materijalnog prava, a vezi sa tim i stav III, IV i V osporene odluke te je dana uputa da se u ponovljenom postupku zakaže glavna rasprave i otklone uočeni propusti.
U ponovljenom postupku tužitelji su proveli dokaze uvidom i čitanjem u: Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine, Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine; Statut Društva Omega doo Živinice iz aprila 2016. godine; Rješenje doneseno do strane Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine, Rješenje doneseno do strane Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018; Zahtjev za zaštitu prava uložen u ime prvotužitelja dana 20.07.2018. godine, Zahtjev za zaštitu prava uložen u ime drugotužitelja dana 20.07.2018. godine, Dokaz o prijemu preporučenih pošiljki i povratnice za primljene Zahtjeve uložene u ime oba tužitelja 23.07.2018. godine potpisane od strane tuženog; Odluku o razrješenju dužnosti (opozivu) generalnog direktora Društva E.DŽ. od 16.04.2018. godine, Rješenje tužene o otkazu ugovora Generalnog direktora Društva broj 02-606/2018. Od 04.07.2018. godine; Odluku o usvajanju revizorskog izvještaja za 2016. godinu broj 3098/17 od 29.06.2017. godine, Odluku o usvajanju izvještaja o finansijskom poslovanju za 2016. godinu broj 3099/17 od 29.06.2017. godine, Odluku tuženog o isplati bonusa po Završnom računu za 2016. godinu broj 3135/2017 od 06.07.2017. godine, sa specifikacijom obračuna bonusa za 2016. godinu od 06.07.2017. godine u kojoj se navodi da po završnom računu iz 2016. godine neto dobit iznosi 3.265.343,00 KM, Bilans uspjeha za tuženog za period od 01.01. do 31.12.2016. godine, sa prijemnim pečatom nadležne institucije AFIP od 28.02.2017. godine, Bilans stanja za tuženog na dan 31.12.2016. godine, sa prijemnim pečatom nadležne institucije od 28.02.2017. godine, Bilans uspjeha za tuženog za period od 01.01. do 31.12.2017. godine, sa prijemnim pečatom nadležne institucije AFIP od 28.02.2018. godine, Bilans stanja za tuženog na dan 31.12.2017. godine, sa prijemnim pečatom nadležne institucije od 28.02.2017. godine, nekonsolidovani Finansijski izvještaj Društva za reviziju I usluge “ZUKO” d.o.o. na dan 31. decembar 2016. godine zajedno sa Izvještajem nezavisnog revizora, Rješenje o korištenju godišnjeg odmora broj 02-472/18 od 01.06.2018. godine radniku A.I., Rješenje o korištenju godišnjeg odmora broj 02-473/18 od 01.06.2018. godine tužitelju I.S., Platni listić od 31.05.2018. godine, Platni listič od 30.06.2018. godine (sa odbitkom rate), Platni listić od 31.07.2018. godine (bez odbitka rate) – svi za prvotužitelja A.I., Fiskalni račun na iznos od 272,06 KM na ime A.I., Faktura broj 50/100 od 22.06.2018. godine na iznos od 272,06 KM, Platni listić od 31.05.2018. godine (bez nezakonitih odbitaka od plate) Platni listić od 30.06.2018. godine (sa odbitkom rate), Platni listić od 31.07.2018. godine (bez odbitka rate), Fiskalni račun na iznos od 273,23 KM na ime I.S., Faktura broj 49/100 od 22.06.2018. godine na iznos od 273,23 KM; Izvod iz registra poslovnih subjekata u BiH iz kog je vidljiv status tuženog – capital i osnivači odnosno činjenica da su oba ugovora koji se kao štetni stavljaju na teret tužiteljima uredno provedeni u sudskom registru i upisan vlastiti udio društva u novcu u iznosu od 4.232.628,79 KM; Podnesak tužitelja o povlačenju tužbe u predmetu Općinskog suda broj 32 0 P 302938 18 P 2 od 22.04.2019. godne, te Podnesak - saglasnost tuženog sa povlačenjem tužbe u istom predmetu od 30.04.2019. godine (primljeno u Sud 03.05.2019. godine) te uvid u kopije iz spisa Općinskog suda u Tuzli pod brojem 32 0 P 302938 18 P 2 tužbu i odgovore na tužbu, podneske, kao i uvid u spis Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 302938 18 Mo 2 , te kopije Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 302938 18 Mož od 27.09.2018. godine – kojim se usvaja žalba protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli od 23.03.2018. godine i ukida prvostepeno rješenje kojim je određena mjera osiguranja u postupku, Uvid u zahtjev upućen od strane punomoćnika tužitelja tuženom“Omega” d.o.o. Živinice radi izjašnjenja i dostavljanja odluka od strane tuženog upućenog pod brojem 01-44/MŠ/18 od 12.09.2018. godine, sa dokazom o dostavi putem preporučene pošiljke – te predlažem da sud shodno odredbama Zakona o parničnom postupku zahtijeva od tuženog dostavljanje traženih podataka – odluka o usvajanju finansijskog i revizorskog izvještaja za 2017. godinu, te odluke o visini i isplati bonusa po završnom računu za 2017. godinu tužiteljima kao izvršnim direktorima, u nalaz i mišljenje vještaka Nihada Jusufović iz Tuzle od 13.09.2019.godine, u zapisnik o glavnoj raspravi od 24.10.2019. godine.
Od strane tužene tokom postupak provedeni su dokazi uvidom i čitanjem u Presuda br. 33 0 P 077669 18 P od 17.05.2018. godine, Rješenje br. 03 0 Reg 018007 18 Pž od 16.01.2019. godine, Presuda br. 33 0 P 076796 18 P od 18.01.2019. godine, Odluka br. 14-SP/17 od 23.12.2017. godine, Obavijest br. 578/17 od 10.02.2017. godine, Odluka br. 3135/17 od 06.07.207. godine sa specifikacijom obračuna, Presuda br. 32 0 P 311422 17 P od 18.06.2018. godine, Odluka Skupštine br.02-764/18 od 10.07.2018. godine, Obrazac PMIP-1024 za I.S. i A.I., Bonus za 2016. godinu za I.S. i A.I., Zapisnik sa redovne Skupštine Društva od 29.06.2017. godine br. 02-765/17, Odluka o neusvajanju finansijskog izvještaja za 2017. godinu br. 02-278/18 od 10.12.2018. godine, Kartica za konto 5783–Otpis potraživanja porezno nepriznat rashod za 2018. godinu, Kartica za konto 5151 – kalo, rastur, lom na koje je obračunat PDV za 2018. godinu, Kartica za konto 5784 – otpis potraživanja prema odluci skupštine za 2018. godinu, Kartica za konto 5504 – troškovi advokatskih usluga za 2017. i 2018. godinu, Ugovor o pružanju advokatskih usluga od 15.02.2018. godine parafiran od tužilaca na svim stranicama, Izvod iz izvještaja nezavisnog revizora “ZUKO” d.o.o. Sarajevo za 2016. godinu od 31.03.2017. godine, Izvještaj nezavisnog revizora “Recom” d.o.o. Mostar za 2017. godinu od 16.07.2018. godine, Izvještaj nezavisnog revizora “ZUKO” d.o.o. Sarajevo na dan 31.05.2018. godine( dan primopredaje dužnosti) od 09.09.2018. godine, Izvještaj nezavisnog revizora “ZUKO” d.o.o. Sarajevo za 2018. godinu od 28.03.2019. godine u nalaz i mišljenje vještaka Nihada Jusufović iz Tuzle od 13.09.2019.godine i saslušanje istog, zapisnik o glavnoj raspravi od 24.10.2019.godine.
Punomoćnik tuženog je na glavnoj raspravi u ponovljenom postupku predlagao da se potupak vrati u fazu pripremnog ročišta koji prijedlog je sud Rješenjem na zapisnik od 13.09.2023. godine odbio, a iz razloga što je takav zahtjev suprotan nalogu Kantonalnog suda datog u Presudi br: 33 0 P 079074 20 Gž od 17.03.2023. godine. Nadalje, punomoćnik tuženog je na ročištu za glavnu raspravu predložio izvođenje novih dokaza i to: tužbu od 26.11.2019. godine protiv tuženih i E.DŽ., bivšeg direktora tuženog, Rješenje ovog suda broj 33 0 P 083847 19 P od 11.11.2022. godine kojim je određen prekid postupka po navedenoj tužbi do pravosnažnog okončanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli koji se vodi pod br. 32 0 P 391729 20 P, Žalbu od 18.11.2022. godine koju je tuženi izjavio protiv navedenog rješenja, Tužbu protiv istih tuženih radi naknade materijalne štete u iznosu od 881-.055,00 KM od 31.01.2020. godine, Rješenje ovog suda broj 33 0 P 084473 20 P kojim je određen prekid postupka po navedenoj tužbi do pravosnažnog okončanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli koji se vodi pod br. 32 0 P 391729 20 P, , a svi dokazi na okolnosti da je protiv tužitelja u ovom sporu tuženi podnio tužbe radi naknade pričinjene materijalne štete u vrijeme dok su činili upravu tuženog, a koje dokaze tuženi nije mogao ranije predložiti jer svi ti dokazi potiču iz perioda nakon što je u ovom postupku održano pripremno ročište od 15.02.2019. godine. Sud je odbio zahtjev punomoćnika tuženog za provođenje novih dokaza u skladu sa odredbom čl.102. u vezi sa čl. 81.stav 2. Zakona o parničnom postupka FBiH („Sl. Novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) cijeneći da predloženi dokaza nisu bitni za donošenje odluke u predmetnom postupku jer iz istih je vidljivo da je pokrenut postupak protiv tužitelja radi naknade materijalne štete, a predmet ovog postupka su prava iz radnog odnosa.
Na osnovu gore izvedenih dokaza, koje je sud cijenio sve kako pojedinačno, a tako i u njihovoj međusobnoj vezi shodno čl. 8 Zakona o parničnom postrupku FBiH, odlučio kao u izreci.
Na temelju proveden materijalne dokumentacije nesporno je da su tužitelji bili u radnom odnosu po osnovu Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora,(broj i datum navedeni u dokazima) zaključen na temelju odredbi čl. 27. Zakona o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) a na koje ugovorni odnos se ne primjenjuju glave IV-VII I XI ovog zakona. Predmetnim Ugovorima o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora( u daljnjem tekstu tužitelja) su regulisani međusobni odnosi tužitelja i tužene tako da je čl. 2. ugovoreno da tužitelji zaključenjem ovog ugovora kao izvršni direktori postaju članovi Uprave Društva( u daljnjem tekstu-tužena) i stiču radno pravni status zaposlenka tužene koji traje dok je ugovor na snazi, te da će kao članovi uprave tužene svoju funkciju obavljati u skladu sa Statutom, programom rada, aktima tužene i poslovnim moralom. Čl. 3 navedenih ugovora su regulisane obaveze tužitelja, a čl. 8 utvrđena mjesečna neto plaća u iznosu od 4.500,00 KM. U čl. 9 je regulisano pravo tužitelja na nagradu po izkazanoj dobiti u prethodnoj kalendarskoj godini u iznosu od 2,50 % stim da se početna godina za isplatu nagrade računa 2016.godine, a nagrada za tu godinu uzima se srazmjerno vremenu od dana zaključenja ugovora. Istim čl. stavom 5. je ugovoreno da tužitelji imaju posebnu nagradu i u slučaju otkaza ovog ugovora, s tim što se visina nagrade utvrđuje u srazmjeri sa dužinom vremena rada u kalendarskoj godini u kojoj je dat otkaz ugovora. Trajanje predmetnih ugovora je određen čl. 13. na period od četiri godine, a način raskida ugovora je utvrđen čl. 14. kojim je ugovoreno da se ugovor može raskinuti sporazumno preporučenom pošiljkom sa otkaznim rokom koji teče od sledećeg dana po prijemu obavijesti o raskidu. Stavom trećim, navedenog člana, je ugovoreno da raskidom ugovora sa Generalnim direktorom tužene, automatski podrazumijeva i raskid predmetnih ugovora. Stavom pet navedenog člana je ugovoreno da tužitelji, u slučaju raskida ugovora po bilo kom osnovu, ima pravo na ugovorena primanja u trajanju otkaznog roka koji je propisan čl. 16. Ugovora u trajanju od 3 mjeseca. Čl. 15 ugovora je propisano da tužena može opozvati tužitelje kao izvršne direktore s mjesta člana uprave i jednostrano raskinuti ugovor ukoliko tužitelji vlastitom krivnjom ne izvršavaju svoje radne zadatke prema ugovoru ili na neki drugi način krši odredbe ovog ugovora, a koja odluka o raskidu se mora detaljno obrazložiti. U stavu dva , čl. 16. je propisano da ukoliko jedan od ugovornih strana ne ispoštuju otkazni rok, druga ugovorna strana ima pravo na naknadu štete, a stavom tri navedenog člana je propisano da u slučaju da jedna ugovorna strana otkazuje ugovor zbog neizvršavanja ugovornih obaveza druge ugovorne strane, ne postoji obaveza poštivanja otkaznog roka. Čl, 17 je propisano da u slučaju da tužena otkaže ugovor tužiteljima prije isteka mandatnog perioda dužna je, jednokratno, u roku od 15 dana od dana otkaza ugovora, isplatiti tužiteljima iznos koji predstavlja protuvrijednost zadnjih isplaćenih 18 bruto plaća tužitelja.
Dakle, temeljim izvedenih dokaza, utvrđeno je da nije sporno da su tužitelji bili u radnom odnosu kod tužene u svojstvu izvršnih direktora, a temeljem zaključenog Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora I da je istim prestao radni odnos odlukom tužene odnosno Rješenja Generalnog direktora “Omega” doo Živinice za koja rješenja je sud utvrdio da su nezakonita.
Kao važan dokaz, provedeno je vještačenje po vještaku finansijske struke Nihadu Jusufović koji je po zadacima i tužitelja i tužene dao nalaz i mišljenje 13.09.2019.godine i o istom se izjašnjavao na ročištu po pitanjima stranaka i suda. U nalazu vještak je naveo da je u toku izrade nalaza uspostavio kontakt sa službom obračuna plata tužene, radi pojašnjenja načina obračuna plate, da sa tužiteljima nije ostvario kontakte ali da je dokumentacija u spisu i pribavljene informacije od tužene, predstavljali dovoljno materijala za izradu nalaza po zadacima stranaka. Po zadatku tužitelja, a u vezi obračuna bruto plaća za tužitelja A.I. za period 05.07.2018.-05.10.2018.g. vještak je tabelarno prikazao šta sve čini bruto plaću tužitelja, a sve na osnovu neto plaće koja je ugovorna čl. 8. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva u iznosu od 4.500,00 KM mjesečno. Na temelju datih obračuna vještak je utvrdio da obračunate plaće za tužitelja A.I. sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018. -05.10.2018.g. iznosi 16.086,24 KM, odnosno mjesečno za jul iznosi 4.335,85 KM, za avgust iznosi 5.362,08 KM, septembar iznosi 5.362,08 KM, za oktobar iznosi 1.026,23 KM, da obračunati doprinos za penzijsko invalidsko osiguranje na plate za mjesec jul iznose 1.445,28 KM, za avgust iznose 1.787,36 KM, za septembar iznose 1.787,36 KM i za oktobar iznose 342,08 KM. Za tužitelja I.S. obračunate plaće sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018.-05.10.2018.g. iznosi 15.489,40 KM, odnosno mjesečno za jul iznosi 4.173,98 KM, za avgust iznosi 5.163,13 KM, septembar iznosi 5.163,13 KM, za oktobar iznosi 988,15 KM, da obračunati doprinos za penzijsko invalidsko osiguranje na plate za mjesec jul iznose 1.391,66 KM, za avgust iznose 1.721,04 KM, za septembar iznose 1.721,04 KM i za oktobar iznose 329,38 KM.
Potraživanu ugovorenu štetu, vještak je obračunao u skladu sa čl. 17.stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva, a koji član je sud već obrazložio. Vještak je temeljem navedene ugovorene odredbe i izvršenog uvida u platne liste posljednjih 18 mjeseci, koji su prethodili otkazu, definirao period i to od 01.01.2017. godine do 30.06.2018. godine te tabelarno prikazao za oba tužitelja isplaćene bruto plaće po mjesecima. Na temelju prikazanih isplaćenih bruto plaća za navedeni period, vještak je utvrdio da štete po čl. 17. Stav 1. Ugovora od 19.10.2016. godine za tužitleja A.I. iznosi 139.386,18 KM , a za tužitelja I.S. da iznosi 134.196,24 KM.
Vještačenje po zadatku tužitelja u vezi posebne naknade ugovorene čl. 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva koju čini 2,50 % iznosa prikazane dobiti u završenoj poslovnoj godini, stim da se za tužitelje obračunava počev od 2016.godine, vještak je utvrdio na osnovu uvida u Finansijske izvještaje tužene po osnovu pozitivnog poslovanja, za tužitelja A.I. da naknada iznosi 38.466,25 KM, a za tužitelja A.S. da iznosi 38.466,25 KM.
Predmet analize nalaza vještak je dio koji se odnosi na odlučivanje po tužbenim zahtjevima u ponovljenom postupku.
Na ročištu vještak se izjasnio da ostaje kod datog nalaza i mišljenja te da je visinu bonusa tužiteljima po čl. 9 Ugovora utvrdio na osnovu dokumentacije dostavljenu od strane tuženog i to finansijski izvještaji za 2017. godinu koji su objavljeni i predati nadležnoj Agenciji za finansijske usluge. Sud je nalazu vještaka dao punu vjeru i smatra da je vještak dostavio potpun i razumljiv nalaz, da je isti urađen u skladu sa pravilima struke te je na glavnoj raspravi stručno i argumentovano odgovorio na postavljena pitanja.
U konkretnom predmetnom postupku evidentno je da su tužitelji sa tuženom zaključili ugovore koji se po svojoj prirodi klasifikuje kao menadžerski ugovor sa zasnivanjem radnog odnosa kao specifična vrsta ugovora, koja u sebi sublimira i elemente radnog zakonodavstva, mada je pretežno po svojoj prirodi ugovor obligacionog prava.
Kako je sud, u ranijem postupku, usvojio dio tužbenog zahtjeva i poništio Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine i prestaje mu radni odnos sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka i Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018. kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine i prestaje mu radni odnos sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, to je bio osnov za odlučivanje o preostalim tužbenim zahtjevima.
Predmetnim Ugovorom o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. broj 4894/16 od 19.10.2016. godine i Ugovorom o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. broj 4895/16 od 19.10.2016. godine ( u daljnjem tekstu ugovor tužitelja) odredbom čl.14 stav 3 je propisano da raskidom Ugovora sa Generalnim direktorom društva, automatski podrazumijeva i raskid navedenih Ugovora. Uvidom u Rješenje tužene o otkazu ugovora Generalnog direktora Društva broj 02-606/2018 od 04.07.2018. godine utvrđeno je da je tuženi raskinuo ugovor sa Gneralnim direktorom sa danom 05.07.2018.godine, a time da je i tužiteljima automatski raskinut ugovor. Odredbom čl. 16. stav 1 ugovora je ugovoreno da otkazni rok iznosi 3 mjeseca pa proizilazi da je tužiteljima prestao radni odnos sa danom 05.10.2018. godine, odnosno da je nastupio raskidni uslov iz odredbe čl. 74. stav 3 ZOO te da tužitelji imaju pravni interes da utvrde da su njihovi ugovori prestali važiti istekom otkaznog roka od tri mjeseca. Slijedom navedenog sud je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev u stavu I.
Utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva u stavu I povlači prava tužitelja iz odredbe čl. 14. stav 5 ugovora tužitelja pa istima pripada pravo na ugovorena primanja u vrijeme trajanja otkaznog roka od tri mjeseca, odnoso za period od 05.07.2028.godine do 05.10.2028. godine. Visinu potraživanja za navedeni period vještak je utvrdio u svom nalazu, a kojem nalazu je sud dao punu vjeru. Prema odredbi čl. 8 utvrđena je mjesečna neto plaća tužiteljima u iznosu od po 4.500,00 KM sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period. Na temelju datih obračuna vještak je utvrdio da obračunate plaće za tužitelja A.I. sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018. -05.10.2018.g. iznosi 16.086,24 KM, odnosno mjesečno za jul iznosi 4.335,85 KM, za avgust iznosi 5.362,08 KM, septembar iznosi 5.362,08 KM, za oktobar iznosi 1.026,23 KM, da obračunati doprinos za penzijsko invalidsko osiguranje na plate za mjesec jul iznose 1.445,28 KM, za avgust iznose 1.787,36 KM, za septembar iznose 1.787,36 KM i za oktobar iznose 342,08 KM, odnosno da ukupno obračunati doprinosi za utuženi period iznosi 5.362,08 KM. Za tužitelja I.S. obračunate plaće sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018.-05.10.2018.g. iznosi 15.489,40 KM, odnosno mjesečno za jul iznosi 4.173,98 KM, za avgust iznosi 5.163,13 KM, septembar iznosi 5.163,13 KM, za oktobar iznosi 988,15 KM, da obračunati doprinos za penzijsko invalidsko osiguranje na plate za mjesec jul iznose 1.391,66 KM, za avgust iznose 1.721,04 KM, za septembar iznose 1.721,04 KM i za oktobar iznose 329,38 KM, odnosno da ukupno obračunati doprinosi za utuženi period iznosi 5.163,13 KM. Slijedom navedenog sud je usvojio postavljeni tuženi zahtjev u stavu II izreke.
Stav III tužbenog zahtjeva tužitelji temelje na odredbi čl. 17 stav 1. ugovora tužitelja, a sve temeljem utvrđenog da su odluke tuženog o otkazu ugovora o položaju i ovlaštenju, pravima i obavezama tužitelja nezakonite. Navedenom odredbom ugovora je propisano da u slučaju raskida ugovora tužiteljima prije isteka mandatnog perioda da je tužena dužna jednokratno, u roku 15 dana od dana otkaza ugovora, isplati tužiteljima naknadu štete, a to je iznos koji predstavlja protuvrijednost zadnjih isplaćenih 18 bruto plaća tužitelja kao izvršnih direktora. Vještak finansijske struke je u svom nalazu utvrdio za tužitelja A.I. da je to iznos od 139.386,18 KM, a za tužitelja I.S. da je to iznos od 134.196,24 KM. Sud je dosudio tužiteljima i zakonske zatezne kamate shodno odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, računajući po isteku paricionog roka za ispunjenje ugovorene obaveze, a to je 15 dana od dana otkaza ugovor, odnosno od 05.07.2018.godine pa do isplate.
Vješta finsijske struke u svom nalazu temeljem odredbe čl. 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva kojim je ugovoreno da tužiteljima po isteku poslovne godina, a nakon usvajanja godišnjeg izvještaja o poslovanju društva da izvršni direktor ostvaruje pravo na posebnu nagradu prema rezultatima uspojeha društva te poslovnih rezultata godine s tim da je početna godina za isplatu nagrada 2016.godina, a srazmjerno vremenu od dana zaključenja Ugovora društva sa tužiteljima. Stavom 3, navedenog člana je propisano da nagrada iznosi 2,50 % od iskazane neto dobiti i da se isplaćuje najkasnije do 01. jula naredne godine. Vještak finansijske struke je na temelju podataka poslovanja tužene za 2017.godinu, odnosno na osnovu uvida u Finansijske izvještaje tužene po osnovu pozitivnog poslovanja, što je prikazano u tabeli br. 4 nalaza, utvrdio da je tužena pozitivno poslovala u 2017.godini sa neto dobiti od 1.538.650,00 KM i da iznos od 2,50 % za tužitelje kao nagrada iznosi od po 38.466,25 KM. Temeljem navedenog sud je odlučio kao u stavu IV izreke.
Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci na temelju navedenih zakonskih odredbi i provedeni dokaza. Dokaze koje sud nije posebno obrazlagao, cijenio je da isti nisu od uticaja na drugačiju odluku suda.
Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na osnovu člana 386. stav 1. ZPP-, u skladu sa važećom ADV Tarifom i prema označenoj vrijednosti spora u tužbi, uspjehu u postupku .
Tužitelj je putem punomoćnika postavio zahtjev za naknadu troškova postupka i to za prethodni tok prvostepenog postupka do donošenja prvostepene presude od 06.12.2019. godine, a koji se sastoje od naknade za sastav tužbe u visini od 1.059,60 KM (visina prosječne plate uvećana za 20% radi zastupanja dva tužitelja), naknadu za zastupanje tužitelja na pripremnom ročištu održanom dana 15.02.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (prosječna plata od 914,00 KM uvećana za 20%), naknade za sastav odgovora na protivtužbu od 15.03.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (prosječna plata od 914,00 KM uvećana za 20%), naknade za zastupanje na nastavku pripremnog ročišta održanog dana 12.07.2019. godine u iznos od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećani za 20% radi zastupanja drugog klijenta), naknade za zastupanje tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 24.10.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećani za 20% radi zastupanja drugog klijenta), te istog iznosa naknade za zastupanje na ročištu održanom 31.10.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM, naknadu uplaćenu na ime vještačenja u iznosu od 500,00 KM, te troškove nastale u žalbenom postupku i to na ime naknade za sastav žalbe u iznosu od 1.410,00 KM, naknade za sastav odgovora na žalbu tuženog u istom iznosu od 1.410,00 KM, te naknade za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 13.09.2023. godine u iznosu od 1.514,40 KM (iznos prosječne plate od 1.262,00 KM uvećan za 20% za zastupanje drugog lica u postupku). Kako je sud utvrdio da su potraživani troškov bili nužni za vođenje predmetnog postupka shodno odredbi čl. 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te kako je tužitelj uspio u postupku u cijelosti to je tuženi obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.193,00 KM.
Sud nije dosudio tužitelju tražene troškove za naknadu radi korištenja vlastitog vozila na relaciji Tuzla-Živinice-Tuzla u iznosima od po 28,68 KM (34 km x 2,41 KM x 0,35 = 28,68 KM) za 4 pristupa na ročišta, odnosno ukupno 114,72 KM. Naime, to što je odredbom 31. stav 2. i 4. ADV Tarife propisano pravo da advokatu pripada naknada putnih troškova za prevoz, a koja za upotrebu vlastitog automobila iznosi 35 % važeće cijene benzina za svaki pređeni kilometar, samo po sebi ne znači i da se stranci koja je kao punomoćnika angažovala advokata, trebaju priznati i ove potraživane naknade, već se pri razmatranju zahtjeva stranke i za te potraživane troškove mora prevashodno imati u vidu odredba člana 387. stav 1. ZPP kojom je propisano da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova, sud odlučuje ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Na to upućuje i usvojeno pravno shvatanje u Panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti od 30.01.2014. godine, prema kojem stranka koja je izgubila u parničnom postupku u načelu ne bi trebala da snosi nikakve dodatne pravne troškove samo zato što je stranka koja je uspjela u postupku izabrala advokata čija je kancelarija bila van sjedišta suda, osim ako sud, izuzetno, takve troškove smatra “neophodnim” u okviru značenja odredbe člana 387. stav 1. ZPP (kada na primjer nema advokata koji rade u sjedištu suda ili niko od njih nije u stanju ili nije voljan zastupati određenog klijenta, a na koje pravno shvatanje se pozvao i Evropski sud za ljudska prava u odluci koju je donio 11.02.2019. godine u predmetu Fajković i drugi protiv Bosne i Hercegovine, nalazeći u tom pogledu da zahtjevi aplikanata za naknadu troškova za odsustvo advokata iz kancelarije i putnih troškova njihovih advokata nemaju dovoljnu osnovu u domaćem pravu i da se stoga ne mogu kvalifikovati kao “imovina” u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga, to što je tužitelj kao punomoćnika angažovao advokata iz Tuzle, ne može činiti osnovanim njegovo potraživanje i troškova postupka na ime putnih troškova njegovog punomoćnika, jer tužitelj takav svoj izbor nije opravdao nikakvim objektivnim okolnostima, zbog čega se ni ovi potraživani troškovi ne mogu smatrati potrebnim troškovima u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP.
S u d i j a
Lucija Tadić
POUKA:
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba
Kantonalnom sudu u Tuzli , putem ovog suda,
U roku od 15 dana po prijemu istog.
Žalba se predaje u tri primjerka.